četvrtak, 29. rujna 2016.

Prvo pismo

Trebam neki kutak gdje ću razgovarati s Tobom. Baš onako kao nekad. Ne znam, čini mi se da me svjesnost o prisutstvu ljudi koči u iznošenju svojih misli, a opet na neki način želim pisati tako da netko kom može pomoći u odnosu s Tobom, pomogne. S prošlog bloga sam otišla, kao što znaš, jer više nije bilo sličnih duša. Nisam imala s kim razmjenjivati misli o Tebi, ti moje vječno nadahnuće...
Za razgovore o Tebi potrebna je sličnost, iskustvo tvoje nazočnosti u duši. Tada se duša ispunja milinom, tada raste i tada stvara. Ovdje sam, sama s Tobom, okrenuta samo Tebi i sebi, i bez drugih osoba vidjet ću što Ti i ja možemo razmjenjivati bez vanjskih poticaja. Mislim da neću ići okolo niti tražiti prisutnost ljudi. Ukoliko nekome ovaj naš odnos zatreba za njegov uspon prema Tebi, Ti ćeš ga već dovesti do nas, kao što si i prije činio.
Privodim ovo pismo kraju, jer moram na Misu. Tamo te idem gledati i primiti na jedinstven način.
Danas je blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela.
Molim za njihov zagovor i zaštitu.
Ljubim te Isuse.

Nema komentara:

Objavi komentar